Dud ili murva je pomalo zaboravljeno, ali ukusno voće, koje raste pojedinačno posađeno ili samoniklo. U našim krajevima nalazimo crnu, crvenu i bijelu sortu, dok ih u svijetu postoji oko sto. Od svih je sorti najaromatičniji crni dud. Ovaj plod raste na istoimenom listopadnom stablu iz porodice Morus, čije je lišće poznato kao hrana dudovog svilca. Vergilije je za dud napisao da je najpametnija biljka, jer zadnja propupa čekajući toplo vrijeme. Nekoć je u dolini Neretve drvo duda bilo jako cijenjeno za izradu bačvi. Dud se uzgaja i radi pribavljanja svile od dudovog svilca.
SASTAV I LJEKOVITOST DUDA
Plodovi duda sadrže slobodne organske kiseline (limunska i jabučna), vitamine C, B, K, A, i E, željezo, kalij, mangan i magnezij, pektine i druge korisne tvari. Posjeduju veliku količinu antioksidansa antocijanina. Stručnjaci tvrde da dud zaslužuje biti uvršten u superhranu, jer sprječava starenje organizma i pomaže kod mnogih bolesti. U liječenju se koriste plodovi, listovi i kora.
CRNI DUD
Ljekovita svojstva crnog duda zaista su brojna. Crni dud se u narodnoj medicini koristi protiv upale mokraćnih kanala, bolesti usne šupljine i grla, epilepsije, depresije, nesanice, vrtoglavice te kod ugriza buba i zmija. Svježi nedozreli dudovi primjenjuju se protiv proljeva, a zreli kao blag laksativ. Njihov sok dobar je i za lakše iskašljavanje, znojenje i mokrenje te za ispiranje kod upala grla i usta. List crnog duda poznati je pučki lijek za snižavanje i regulaciju šećera u krvi pa se često primjenjuje u čajnim mješavinama za dijabetes.
