Iako često zaboravljan, jedan od najboljih načina rješavanja nekih zdravstvenih problema tehnika je disanja. Kad se rodimo, pravilno dišemo. Trbušno, duboko; svi organi su nam pravilno opskrbljeni kisikom, imamo više energije pa nije ni čudno što djeca imaju snage za igru, učenje i trčanje cijeli dan.
Trbušno se disanje često tijekom života zanemari pod utjecajem stresa i načina života, zbog čega posljedice osjetimo u različitim okolnostima.
Disanjem protiv anksioznosti
Upravo stres i nervoza povećavaju napetost i anksioznost, koji pak utječu na način na koji dišemo. Disanje se ubrzava; dah postaje kraći i plići, a “plućnim” disanjem, umjesto trbušnim, povećava se razina anksioznosti. Kako bismo smirili centralni živčani sustav koji luči adrenalin i kortizol, hormon stresa, moramo preusmjeriti disanje na trbuh, kako bismo stimulirali vagus, centar parasimpatičkog živčanog sustava i smirili se.
U situacijama kada smo uznemireni trebali bismo imati otprilike 7 dubokih, sporih udisaja u minuti. Udišite na nos, gledajte kako se podiže abdomen i puni kisikom te polako izdišite na usta. Trbušno disanje neko ćete vrijeme morati vježbati, a kad ga savladate više nećete morati o njemu razmišljati, nego ćete spontano udisati i izdisati, opušteni.
Redovna fizička aktivnost, uz primjerenu prehranu i kvalitetan san, preduvjeti su za održavanje zdravlja u ljudi svih dobnih skupina. Studije potvrđuju da bez obzira na dob, spol, zdravstveno stanje ili neki drugi faktor, fizička aktivnost donosi niz zdravstvenih prednosti, od održavanja zdravlja do ubrzavanja oporavka ili poboljšanja stanja kod bolesnih osoba.
Također, potvrđeno je da redovna fizička aktivnost smanjuje stopu smrtnosti od niza kroničnih bolesti, poput kardiovaskularnih bolesti, visokog krvnog tlaka, dijabetesa i karcinoma debelog crijeva.
Unatoč poznatim i stalno isticanim prednostima fizičke aktivnosti, većina odraslih osoba, a i sve veći broj djece, živi većinom sjedilačkim načinom života te nisu dovoljno aktivni da bi iskoristili zdravstvene prednosti fizičke aktivnosti kojom se bave. Pretežno sjedilačkim načinom života se definira onaj način života u kojem se u roku od 14 dana ne provodi nijedna vrsta fizičke aktivnosti, poput nekog sporta ili vježbanja.
Jedno od tih iskustava bilo je putovanje u Indiju, u okviru organizacije Liječnici bez granica, za koju je radio kao član Upravnog odbora za Sjedinjene Države od 1991. do 2000. U Indiji je radio s izbjeglicama iz Tibeta u Dharamsali, sjedištu Dalaj Lame. Ondje je upoznao tradicionalnu medicinsku praksu Tibeta, u kojoj liječnici postavljaju dijagnozu bolesti i “neravnoteže” detaljnim opipavanjem bila na oba zgloba i pregledavanjem jezika i urina. Ti liječnici primjenjivali su samo akupunkturu, tradicionalne biljne preparate i upute za meditiranje. I bili su jednako uspješni u tretiranju pacijenata koji su patili od kroničnih bolesti kao i oni na Zapadu, ali su njihove terapije imale mnogo manje popratnih pojava i puno su manje koštale. Njegovi psihijatrijski pacijenti patili su uglavnom od kroničnih bolesti (depresija, anksioznost, bipolarnost i stres – sve su to kronične tegobe.)
Tako si je dr. Servan postavio pitanje je li prezir prema tradicionalnim pristupima kojem su ga podučavali tijekom cijelog školovanja utemeljen na objektivnim činjenicama ili neznanju. Dakako, dok zapadna medicina bilježi uspjehe kod akutnih tegoba kao što su upala pluća ili slijepog crijeva, ili lomova kostiju, daleko je manje sjajna u tretiranju kroničnih stanja, uključujući anksioznost i depresiju.Na temelju toga, kao i ostalih iskustava, došao je do sedam prirodnih pristupa liječenju koji koriste vlastite iscjeliteljske mehanizme uma i mozga za oporavak od depresije, anksioznosti i stresa. Metode liječenja, koje autor opisuje, dijele isti cilj: jačanje mehanizama samoiscjeljenja koji se primjenjuju na sve životne oblike – od pojedinačne stanice do cijelih ekosustava, uključujući i ljude. Svaka metoda na svoj način podržava stalno nastojanje tijela da uspostavi koherenciju, vrati njegovu ravnotežu. Stoga različite metode rade u sinergiji: nije nužno izabrati jednu, na štetu svih ostalih. Upravo suprotno, sve one međusobno se ojačavaju.
